Alternativa - odabrano iz prirode

Vodič kroz alternativu i uštedu

Regeneracija matičnih stanica

Evo najmoćnijeg preparata iz ovojnice oplođenog jajeta za regeneraciju i obnovu životne sile. Mnoštvo svjedočanstava o djelotvornosti .


Pogledajte i neka iskustva


Prisustvujte predavanjima o Laminine-u u Zagrebu, Rijeci...


Bio preparati jeftinije i 60%

Za vas smo našli najpovoljniji portal za online naručivanje .




Nove poslovne mogućnosti za sve, a posebno za alternativce




Radionice kineske tradicionalne medicine:

  • 10.12.2016. Zagreb
Predbilježbe na:

091/ 534 3844





Homeopatija, homeopatska medicina i crkva - HOMEOPATIJA NIJE ŠARLATIZAM!

Crkva i homeopatija - više informacija o velikoj zabludi

Odnos  crkve prema homeopatskim lijekovima. Da li  vernici mogu i smiju da upotrebljavaju i koriste homeopatske lijekove, metode i tretmane?
Povremeno se na crkvenim sajtovima povede rasprava o homeopatskoj medicini. Najčešće je u pitanju njeno ismivanje. Rijetki se obično pozivaju na lična pozitivna iskustva sa ovim vidom liječenja, dok protivnici u njemu vide nešto blisko okultizmu i magiji.

Evo kako otprilike izgledaju te diskusije:

"Moj sin ima 6 godina i do prije devet mijeseci stalno je bio bolestan - gotovo neprekidno je imao upale grla, disajnih puteva i uha. Veoma često pio je antibiotike. Čim bi prekinuo terapiju antibioticima i pošao u vrtić, bolest bi se vraćala. Njegov imunitet je sasvim oslabio, izgledao je loše i bili smo veoma zabrinuti. A onda smo ga na preporuku prijatelja odveli kod homeopata. Treba da napomenem da ja nisam bio siguran da li je u redu da se kao kristjan obratim za pomoć homeopatu, a uz to sam sumnjičav prema svim vidovima alternativne medicine izuzev narodne, jer me podsećaju na nekakvo šarlatanstvo. Odmah nakon što je moj sin počeo da uzima homeopatsku terapiju (koja je i jeftinija od lijećenja antibioticima) ozdravio je, i od tada se već gotovo devet meseci ni jednom nije razbolio, a sve vrijeme ide u vrtić i svakodnevno je u kontaktu sa drugom dijecom".

"Homeopatija je veoma štetna i izaziva trajne posledice po duhovno zdravlje. Upotrebljava se na sopstveni rizik. Ona u našem univerzumu ne može da funkcionira jer je u suprotnosti sa osnovnim zakonima fizike. Sva srijeća, da su homeopatski 'lijekovi' praktično 100% voda. Zapravo je alternativna medicina ta od koje se zgrću silne pare".

"Muž moje prijateljice je homeopat. Završio je klasičnu medicinu i zatim je počeo da se bavi homeopatijom. Za trideset godina prakse uspješno je liječio pacijente sa alergijama, anoreksijom i svim drugim bolestima, osim štitne žlezde i karcinoma. I ja sam koristila homeopatske lijekove, ali nevolja je u tome što čovjek hoće izlečenje za tri dana, a homeopatsko liječenje traje duže - onoliko koliko bolest nastaje, toliko treba i da nestane. Ono što pouzdano znam je da dijeca ovih mojih prijatelja apsolutno nikada nisu koristila antibiotike a sada imaju preko dvadeset godina. Također, znam da se i u klasičnoj medicini koriste određeni homeopatski preparati. Svako dobro u Gospodu!"

"Ja ne znam nikoga kome je homeopatija išta pomogla, niti da je nekog izlječila. U najboljem slučaju to je samo skupo šarlatanstvo.  'PITANjE: Čula sam nešto o tome da homeopatija nije blagosloljvena od strane Crkve. Željela bih da čujem odgovor sveštenika sa medicinskim obrazovanjem. ODGOVOR: Nikad nisam duboko razmišljao o značenju homeopatije, smatrajući je šarlatanstvom svoje vrste. Sada sam za nekoliko nedelja mnogo toga pročitao i ocjenio mnoge činjenice. Ja sam po profesiji doktor-pedijatar i došao sam do zaključka da homeopatija nije šarlatanstvo - to je opasna duhovna zabluda, koja je obavijena tajanstvenošću i pseudonaukom… Sveštenik V. B."
Ovdje treba primjetiti kako sveštenik V. B. i sam priznaje da nikad nije duboko razmišljao o značenju homeopatije i da je potom "za nekoliko nedelja mnogo toga pročitao". Mi smo za mišljenje pitali još jednu osobu koja je završila i bogoslovske studije i studije medicine (doktor specijalista), a od detinjstva je u Crkvi u kojoj je podigla i svoju djecu, i tokom dvadeset godina svoju porodicu je, uvijek kada je to bilo moguće, liječila homeopatskim lijekovima. Evo što smo dobili kao odgovor: "Homeopatija je vrlo efikasna ako se pravilno odredi supstanca, i to prema karakteru i morfologiji djeteta i ostalim faktorima. To znači da homeopat treba da bude dobro školovan, a lijek propisno napravljen".


No, kakav je stav Svetih Oca Crkve o homeopatskoj medicini?
Ovom temom prvi su počeli da se bave znameniti ruski svetitelji XIX vjeka, jer se homeopatska medicina u svom klasičnom vidu javila upravo na samom početku tog vjeka. Mada se tragovi homeopatije mogu pronaći i u srednjevjekovnim traktatima pa čak i u antičkim izvorima (Hipokratova izreka: "Slično se sličnim leči"), ovaj metod liječenja otkrio je i sistematizovao njemački doktor Hahnemann (1755-1843). Zahvaljujući dobrim rezultatima koje su postizali osnivač homeopatije i njegovi učenici, homeopatija je brzo uzburkala javnost, stičući i pristalice i protivnike. Tadašnji doktori optuživali su Hahnemanna za šarlatanstvo pa je čak bio primoran da napusti Njemačku i preseli se u Francusku. Ali i pored protivljenja medicinskih autoriteta homeopatija je doživela veliki procvat zahvaljujući prvenstveno uspjesima u liječenju bolesti koje je klasična medicina smatrala neizlječivim. U Rusiji su najistaknutije pristalice homeopatije bili znameniti kirurg Pirogov, i filolog i akademik Vladimir Dalj, autor čuvenog petotomnog "Rečnika živog Velikoruskog jezika".

Među pristašima homeopatije bio je i svetitelj Teofan Zatvornik koji u jednom pismu između ostalog kaže: "…Ako želite da znate nešto o meni, onda znajte da sam ne samo na riječima, nego i na djelima starčić: oslabio sam i tijelom i duhom. Nema neke određene bolesti, nego samo želja da ležim i ležim, što i ispunjavam. Ovo uostalom činim po savjetu homeopatskih doktora iz knjiga. Želim vam zdravlja i izdržljivosti" (Pismo iz 1890). Na drugom mjestu svetitelj Teofan kaže: "Homeopatija može da pomogne kod svakojakih bolesti, ali treba pogoditi odgovarajući lijek. To se može učiniti na osnovu simptoma, odnosno po onome kroz šta se bolest projavljuje. Homeopatijom se može liječiti i da se doktor ne vidi - putem dopisivanja" (8, p. 1402, str. 142).

Rusko duhovništvo zainteresiralo se za homeopatiju polovicom XIX veka. Većina ruskih sela u to doba nije imala doktora, a pošto su svećenici bili najobrazovaniji, narod im se obraćao i za medicinsku pomoć. Seoski svećenici su uočili uspjehe homeopatskih doktora, koji su radili u udaljenim provincijama, pa su polako počeli da surađuju sa njima i pokazuju zanimanje za ovaj vid liječenja. Prema izvještajima iz tog vremena nije bio mali broj svećenika u Ufimskoj, Orenburškoj, Vjatskoj i Tulskoj guberniji koji su prakticirali homeopatiju. Oko 1880. godine Episkop semipalatinski Kiprijan je čak bio predsjednik lokalnog homeopatskog društva. Tačan broj ruskih pravoslavnih svećenika koji su se bavili homeopatijom teško je ustanoviti, ali je poznato da su u tri homeopatske apoteke lijekove uzimala tisućustosedamdeset i dva sveštena lica. Pokrovitelj homeopatije postao je budući car-mučenik Nikolaj II.

Ignjatije Brjančaninov, još jedan veliki ruski svetitelj, hvalio je homeopatiju, čak je i sam svojim duhovnim čedima spravljao homeopatske lijekove. Njegovo žitije pruža opis situacije u Nikolo-Babajevskom manastiru između 1862. i 1865. godine: "Bolesnika je dolazilo tako mnogo, da je jedan od kelejnika zapisivao u knjigu njihova imena, godište i bolesti. A vladika je određivao kome da se da kakav lijek i dijetu ako je bila potrebna…"

Sveti Jovan Kronštatski je šesnaest godina bio počasni član homeopatskog udruženja Sankt-Peterburga i svake godine davao je priloge za razvoj homeopatije u iznosu od 100 do 120 rubalja. Sedmog oktobra 1892. on je svečano osvetio novu apoteku Sankt-Petrburškog homeopatskog društva na adresi Nevski prospekt 82 i tom prilikom je između ostalog rekao: "Vaše udruženje, ili vaša metoda liječenja bolesti, za svoj moto ima poslovicu drevnih mudraca-homeopata: similia similibus curantur (slično se sličnim leči) - to je najrazumniji i najtačniji metod".

Po blagoslovu svetog Jovana Kronštatskog homeopatiju je praktikovao i L. M. Čičagov, potonji mitropolit i svečenomučenik Serafim, i izlječio je mnoge pacijente od kojih su doktori digli ruke. U svojoj knjizi "Što je osnova svake nauke?" (Čto služit osnovaniem každo? nauki) budući svećenomučenik Serafim je pisao: "Gospod je čoveku dao bilje radi zdravog života. Iz bilja treba dobiti lijekove posredstvom usitnjavanja materijala i oslobađanja božanske isceljujuće sile koja je u njemu pohranjena. Uz visoku profesionalnost i moral, homeopat može da po principu sličnosti odabere lijek iz izvora koji je stvorio Bog (na primer iz bilja) radi liječenja Bogom stvorenog čoveka".
L. M. Čičagov je napisao dvotomno djelo o istoriji homeopatije "Medicinske besede" i objavio ga 1891. godine. Djelo je u vrijeme komunizma dugo bilo zabranjeno i tek 2003. godine preizdala ga je unuka svetitelja, igumanija Serafima. U osnovi teorije L. M. Čičagova stoji uvjerenje da su uzrok bolesti strasti i da je zadatak doktora da pronađe koren oboljenja.

Sa dolaskom komunista na vlast homeopatska metoda liječenja je zabranjena, a apoteke i bolnice zatvorene. Homeopatski doktori podvrgnuti su progonu zato što se njihov pristup ijlečenju nije uklapao u okvire tzv. "naučnog", materijalističkog pogleda na svjet. Mnogi doktori bili su primorani da svoje pacijente liječe tajno, pa se može reći da je homeopatija pod novim sovjetskim vlastima bila primorana da poput crkve siđe u katakombe.

Tokom XX veka među svećeništvom su se o homeopatiji pozitivno izražavali između ostalih čudotvorac Serafim Viricki, mitropolit Antonije (Blum) i arhimandrit Jovan (Krestjankin). No, bez obzira na gotovo dvovekovno iskustvo Crkve sa homeopatskim načinom liječenja, gorke reči mitropolita Serafima (Čičagova) do danas ostaju aktualne za svakog doktora-homeopata:

"Da bi nova metoda liječenja zadobila pristalice, ona treba da čini čudesa, da postiže tako krupne rezultate koji su u postojećem sistemu nezamisljivi: nužno bi bilo izvlačiti ljude iz čeljusti smrti. S druge strane, takve rezultate liječenja društvo vezuje za sferu natprirodnog, a autoru takve metode pripisuje izvjesne duhovne sile, što u očima ljudi ovu vrstu liječenja opet svodi u oblast fantazije, šarlatanstva i ekploatacije. Potrebna su čudesa, ali prema onima koji ih čine izražava se nepovjerenje i sumnja. Prema tome, preostaje nam jedno: da slušamo prigovore, ćutimo i trpimo. Bez pomoći Boije čovek ne može da podnese takva iskušenja…"

Među savremenim pravoslavnim bogoslovima, kao branilac homeopatskog metoda lečenja od brojnih kritičara unutar Crkve, posebno se ističe arhimandrit Rafail (Karelin) koji smatra za moguće da u ljudskom organizmu postoji nekakav "drugi signalni sistem paradoksalnog karaktera, čiji su receptori tako udešeni da reaguju samo na mikronadražaje, i što su ti nadražaji slabiji, to veću rezonancu postižu u ljudskom organizmu…"

Arhimandrit Rafail dalje veli: "Moguće je da naš organizam neprekidno dobija ogromnu struju impulsa od mikrostimulatora koje tehnički uređaji ne mogu da uhvate ili registruju. Homeopatski lijekovi mogu da se ubroje među ovakve mikrostimulatore. U takvoj shemi postaće jasnije zašto rastvori sa niskim stepenom koncentracije aktivne materije dobijaju takvu snagu i intenzitet, delujući na duboke, još neistražene strukture organizma. Naravno, to je tek pretpostavka koja ne može biti naučno dokazana, ali istovremeno ne može biti ni opovrgnuta usled svog teorijskog karaktera".

A što se tiče najčešćih optužbi na račun homeopatije, da je povezana sa okultizmom i magijom, arhimandrit Rafail kaže sledeće: "Nažalost, neka duhovna lica, koja ne shvataju o čemu je reč, na osnovu takvih optužbi bez razmišljanja odbacuju homeopatiju. Doduše neki od homeopata i sami su pružili povod za to, jer upotrebljavaju terminologiju koja je nalik okultnoj, npr. 'fluidi, astralna tela' i slično. Već je i sam Haneman, iako je bio verujući katolik i učestvovao u katoličkim obredima, dopuštao neke sumnjive termine u svom delu 'Organon'. Poznati rozenkrojcer Štajner diskreditovao je homeopatiju sjedinjujući je s astrologijom. On je homeopatiju koristio u cilju popularizacije svog antroposofskog sistema, mada homeopatija, kao metoda lečenja, nema nikakve veze ni sa teosofijom ni sa antroposofijom. Pojedine savremene homeopate, želeći da pod homeopatiju podvedu i teorijsko objašnjenje njenih fenomena, stvaraju teorije koje protivreče pravoslavnoj teologiji i antropologiji. Često su u tim teorijama prisutni i elementi teosofskog karaktera koji izazivaju uznemirenje kod pravoslavnih kristjana, posebno među svećeništvom. Takva negativna reakcija sprječava vjerujuće da se obraćaju doktorima-homeopatima kako ne bi bili podvrgnuti dejstvu okultnih sila. Stoga u pitanjima koja se tiču antropologije i pogleda na svjet, pravoslavni homeopati trebaju da se obraćaju pravoslavnom bogoslovlju, a ne da polaze od ličnih mišljenja ili stavova koji se mogu tumačiti na različite načine".

Naravno, pozicija svećeništva koja iz pomenutih razloga poriče homeopatiju - nije ispravna: treba najpre objasniti homeopatu, koji pokušava da stvori sopstvenu teoriju, koje su njegove pogreške i u čemu se ne slaže sa krišćanskim učenjem, naročito učenjem o ljudskoj duši; treba mu predložiti da preispita i ispravi takve pogreške. Ukoliko on odbije to da učini, onda može biti reči o nepravoslavnosti toga čoveka, a ne homeopatije u celini.

Optuživanje homeopatije za okultizam i približavanje magiji je - apsurdno. Za magiju su potrebna najmanje tri uslova:
1. mag-čarobnjak koji ima tesno opštenje sa demonskim svetom;
2. prisustvo vradžbina, zaklinjanja, magijskih formula i uopšte različitih vrsta obraćanja satani (gde se njegovo ime često upotrebljava u šifrovanom obliku a reči su praćene magijskim ritualima);
3. konkretno lice protiv koga su usmerene magijske sile.

Tko je mag u homeopatiji? Doktor koji proučava bolesnika ili farmaceut koji priprema lijekove? Koje mantre ili zaklinjanja izgovaraju homeopati? Gde je to objavljeno, ili se možda usmeno prenosi? U tom slučaju prijem u homeopatsko društvo bio bi praćen nekakvim inicijacijama, kao kod stupanja u okultni savez. Zar bi tako nešto moglo da ostane skriveno tokom dve stotine godina? Mag se obraća određenom licu ili auditorijumu, a homeopatski lijekovi se sasvim slobodno prodaju u apotekama i pripremaju ih uglavnom mašine.

Homeopati mogu da pripadaju različitim religijama ili da budu nevjerujući ljudi. Oni mogu da podržavaju različite filozofske poglede ili da budu skeptici-agnostici, ali to se tiče njihovog unutrašnjeg, duhovnog svjeta, a ne homeopatije. Homeopatija ostaje praktična medicina, zasnovana na činjenicama, i veoma je opasno pripisivati joj nekakvu teoriju s elementima opšteg pogleda na svjet. To znači praviti veštačke modele od sopstvenih predstava uzetih iz različitih izvora. Onda ti izmišljeni modeli lako mogu da postanu povod za napad na homeopatiju.

Naročito je opasno ako homeopat koristi antropologiju advajta - joge ili Štajnera, i u svoju praksu ili homeopatsku literaturu uvodi termine kao što su "astralna, mentalna eterična tijela", predstavljajući samim tim ljudsku dušu kao nekakvo složeno jedinstvo različitih priroda i elemenata. Takva teozofska leksika tesno je povezana sa učenjem o reinkarnaciji duše i dobrano je ušla u jezik okultnih sekti, naročito istočnih.

Krišćanstvo uči da je duša prosta, homogena tvar i nedeljiva monada. Uopšte, duša ne predstavlja predmet nauke, nego vjere. Psihologija kao nauka bavi se razmatranjem i uopštavanjem određenih svojstava psihike (onoga u čemu se ispoljava moralni, misaoni i osećajni lik čoveka kao pojedinca i društvene zajednice) ali ostavlja otvoreno pitanje da li postoji ili ne postoji duša kao tvar odvojena od tela? Stoga izvoditi zaključke u ovoj oblasti bez pouzdanih saznanja krišćanske antropologije znači diskreditovati ne samo sebe, nego i samu homeopatiju…

Djelotvornost homeopatije kao metoda ne dokazuje se ličnim pretpostavkama ili apstraktnim diskusijama, nego u postelji bolesnika. Stoga što se prije homeopatija bude oslobodila ličnog teoretiziranja samih homeopata, i prihvatila sebe kao praktičnu nauku, to će nedostupnija postati za tendenciozne kritike, i tim će veću popularnost imati među vjernicima".
Da zaključimo riječima svetog Teofana Zatvornika koje najbolje ilustruju njegovo oduševljenje za ovu metodu liječenja: "Kakva je homeopatija! Gde alopatija (tj. klasična medicina) tokom pet nedjelja nije imala uspjeha, ona je za pola dana pokazala znatan učinak! Spomenik joj treba podići!" (4, p. 580, str. 54).

Istorija  uzajamnih odnosa homeopatije i Crkve u Rusiji detaljno je opisana u disertaciji dr A. Kotka .
Na web sajtu arhimandrita Rafaila (Karelina) pronaći ćete više interesantnih članaka na temu homeopatije. Evo jednog od njih: "Homeopatija - nauka a ne ideologija".
. . .
Izvor članka:  Centar za Pravoslavne predanjske studije
Homeopatija svakako nije šarlatizam! Je znanost i dar poslan od Boga. Bog i crkva ovog doba znaju bit pa dva jako različita pojma!