Nedostatak minerala

Vodič kroz alternativu

Nedostatak minerala

Rast, sazrijevanje i oplodnja ljudskog organizma ovise o mnogim elementima. Kod toga treba razlikovati elemente, koji se u organizmu nalaze u velikim količinama  i elemente u tragovima. Fiziološki su iz prve grupe najvažniji: Na, K, Ca, Fe i J.

Elementi u tragovima, kojih je udio u tjelesnoj masi manji od 0,01%, u slučaju nedostatka moraju se nadoknaditi. Mnogi od ovih elemenata u visokim dozama djeluju štetno po zdravlje. Kao elementi u tragovima identificirani su: aluminij, brom, krom, bakar, mangan, molibden i cink.

Nadalje, elementi od mogućeg biokemijskog značaja su: kobalt, željezo, silicij, vanadij, nikal, kadmij i kalaj. Dokazano je da elementi koji su u visokim dozama jako otrovni kao Ar i Pb, kao elementi u tragovima u konačnici nisu štetni.

Elementi u tragovima dok se ponašaju kao metali, u izmjeni tvari pretežno su sastavni dio enzima u kojima predstavljaju sastavni dio aktivnog centra. Enzimi su bjelančevinaste tvari, koje su u položaju, razlagati druge materije, tako da se napr. hrana može razložiti i doći u tijelo u upotrebljivoj, za tijelo iskoristivoj formi. Inače ih ne bi mogli nadoknaditi. Napr. od metala u enzimima su važni, željezo u hemoglobinu i citokromu, bakar u jednom redu oksidaza, cink u karboanhidrazi i karboksipeptidazi. Više puta su nam ipak točne funkcije i djelovanje esencijalnih elemenata još nepoznati. To napr. vrijedi za krom koji dolazi u tzv. glukoza tolerantnom faktoru i ima svojstvo pojačanog djelovanja na inzulin.

U ruskoj narodnoj medicini ako se osjeća manjak elemenata mumijo se dodaje profilaktički. Da je njegovo djelovanje u smislu supstitucije, dokazuje i sastav mumija vrlo jasno. U uvjetima dugog stvaranja mumijo dolazi u različitim geološkim formacijama pa su primjetne razlike u ekstrakcijama različitih mineralnih tvari iz rude nosača. U osnovi u njemu se nalaze skoro svi elementi periodnog sistema kao rijetko gdje u zemlji. U svakom slučaju interesantno je naći različite elemente kao napr. stroncij o čijem djelovanju je ranije bilo govora.

Željezo
U ljudskom tijelu je sadržano oko 5 gr željeza. Od toga najviše u hemoglobinu i mioglobinu. Željezo je bitan element u gradnji oksidacijskih i redukcijskih procesa u stanici, centralni faktor u procesima transporta kisika viših živih bića. To znači da učestvuje u transportu kisika i odvođenju ugljičnog dioksida iz pluća prije nego što se kao plin izdahne.

Željezo sudjeluje u drugim izmjenama tvari, napr. u imunim reakcijama. Tijelo uvijek raspolaže određenom količinom željeza (zaliha) u slučaju potrebe. Dnevna potreba za željezom nije točno utvrđena i razlikuje se prema autorima. U osnovi potrebe željeza su između 0,5 i 5 mg. Osobito trudnice imaju povećanu potrebu za željezom.

Uzrok nedostatku većinom su neodgovarajući način prehrane ili veliki gubitak krvi. Jaka menstrualna krvarenja, povrede ili smetnje otežanog primanja dovode do većeg nedostatka željeza. Simptomi nedostatka su: umor, glavobolja, slabost, razdražljivost, vrtoglavica, lupanje srca, teško disanje, paljenje jezika, opstipacija(zatvor), lomljivi nokti.

Jod
Jod je poznat kao element koji skoro isključivo dolazi u štitnjači i tamo igra veliku ulogu u hormonu štitnjače tiroksinu (T4). Tiroksin ima ulogu u reguliranju procesa sagorijevanja i tako može upravljati tempom skupljanja energije.
Dnevna potreba za jodom trebala bi iznositi 150 μg. Posljedice nedostatka joda poznate su odavno; povećanje štitnjače i tome posljedična gušavost. Dugoročni manjak joda dovodi do smanjenja mentalnih sposobnosti, što se ipak dosta rijetko događa. Manjak joda je geografski raspodijeljen, raste prema jugu. Tridesetih godina prošlog stoljeća napravljena je u Njemačkoj karta iz koje je vidljivo da je u Južnoj Njemačkoj struma zbog manjka željeza češća nego u Donjoj Saskoj (uporba jodirane soli).

Kalij
Kalij je najvažniji element stanice. Brine se za izjednačenje naboja u najfinijim regulirajućim mehanizmima stanice, glavni je čimbenik u regulaciji tjelesnih tekučina, sudjeluje u električnoj stabilizaciji stanične opne i kiselo baznog sadržaja. Kalij stabilizira živčane i mišićne funkcije, igra ulogu u mnogim temeljnim biokemijskim procesima (napr. citrat ciklus), igra veliku ulogu kako u izmjeni glikogena tako i proteina. 98% kalija nalazi se u stanici, samo 2% van nje. Aktivnim transportnim mehanizmom transportiraju se kalijevi ioni u stanicu, a natrijevi ioni van stanice. Pomoću ovog transportnog mehanizma, a suprotno snazi difuzije kalij upravlja elektrokemijskim funkcijama stanice i održava neophodnu napetost. 2 % van stanice nađenih kalijevih iona su značajan dio preko kojeg se regulira količina kalija. Kod viška kalij će se pumpati u stanicu, kod nedostatka  iz stanice će izlaziti u međustanični prostor. Kalij ima veliko značenje u razvoju insuficijencije srca.

Ljudski kao i životinjski organizam slabo je zaštićen od gubitka kalija. Nedostatak se često javlja kod napr. određenih bubrežnih bolesti kao što je kronično tubularno oštećenje bubrega, nefritis i nefroskleroza. Nadalje se manjak kalija javlja kod jakih ili kroničnih proljeva, zlouporabe laksativa ili anoreksije. Kod dugotrajnog uzimanja kortikisteroida ili kod terapije aldosteronom također se javlja manjak kalija kao i kod hormonalnih smetnji napr. u menopauzi. Najčešći uzrok je ipak gubitak na liniji želudac-crijevo-anus kao i kod dijaroičnih procesa različitog uzroka. Simptomi nedostatka nisu oštri. Vanjski simptomi su: slabost mišića, mučnina, promjene aktivnosti srčanog mišića i zbog toga pad krvnog tlaka. Dnevne potrebe su 0,5 do 6 grama.

Koblat
Osnovno značenje kobalta je u stvaranju vitamina B12. On ima učinka  i u  djelovanju ovog vitamina u tijelu, kao i u crvenoj krvnoj slici. Osim djelovanja na B12 ima i drugo fiziološko značenje koje do danas još nije potpuno razjašnjeno.

Kako druge dvovalentne metalne soli (Mn, Mg, Zn, Cu) mogu uzimati ulogu kobalta u aktiviranju enzima nedostatak kobalta je rijedak. Točna potreba organizma nije egzaktno ustanovljena. Postavljena je u granici unutar 5 do 10 μg dnevno. Glavna uloga trebala bi mu biti u stvaranju vitamina B12. Ovaj, za tijelo vrlo važan vitamin unosi se preko životinjskih namirnica. Čisto biljna prehrana ne sadrži B12 vitamin pa to predstavlja jednu od slabosti vegetarijanske prehrane.

Bakar
Uloga bakra je u procesu prenošenja elektrona u stanične membrane i mitohondrije (električna centrala) stanice. Skupa sa željezom ima udjela u crvenoj krvnoj slici. Još jače nego na samu sliku djeluje bakar na sazrijevanje eritrocita. Ljudski eritrociti sadrže bjelančevinu hemokuprein, koja sadrži velike količine bakra i igra ulogu u regulaciji histaminske reakcije, koja se očituje kao alergija.
Obilje o bakru ovisnih enzima moguće je dokazati i nazvani su: citokromoksidaza, tirozinaza, urikaza, askorbinske kiseline oksidaza, monoaminooksidaza i fenoloksidaza. Problem ugradnje u tijelu sličan je kao u željeza pri čemu značajnu ulogu igraju i količina želučane kiseline i stupanj ispunjenosti. Izmjene bakra u ljudskom tijelu regulira jetra. Ljudsko tijelo sadrži oko 100 mg ukupnog bakra vezanog prije svega na bjelančevine.

Nedostatak bakra ima kao logičku konzekvencu smetnje u krvnoj slici i promjene u njoj. Manjak se javlja s jedne strane kod smetnji uzimanja, s druge strane kod jako jednostrane prehrane s visoko prerađenim namirnicama (fast food). Nije ga dobro ni u velikoj količini unositi jer oštećuje crijevnu floru i iritira sluznicu. Preporučuje se unos od 2 do 4 mg dnevno.

Magnezij
Magnezij je raspoređen u cijelom tijelu pri čemu je njegova cjelokupna količina oko 30 grama. 99% nalazi ga se u stanicama. On u organizmu ima mnogostruku ulogu.  Kao i kalcij učestvuje u gradnji kosti i zuba. Neminovan je i za aktivnost velikog broja enzima. Važnu ulogu ima u izmjeni ugljenih hidrata i bjelančevina u tijelu. Također u izmjeni masti djeluje stimulirajući različite  enzime na razlaganje masti. Veliki značaj ima i njegovo djelovanje na živčani sustav. On stišava pojačane reakcije (uzbuđenost) između živaca i mišića. Dok kalcij povisuje kolesterol on ga snižava.

Istraživanja na štakorima pokazala su smetnje imunog sustava kod nedostatka magnezija. Prema izvješćima nekoliko znanstvenika magnezij učestvuje u najmanje 300 enzimskih reakcija

U punovrijednim proizvodima od žitarica, lješnjaka, kakaoa i mliječnim proizvodima nalaze se velike količine magnezija. Primanje u tijelu pojačava vitamina D u sastavu štitne žlijezde.

Preporučena doza je 300 do 350 mg dnevno. Treba pri tome misliti da se kod povećanog unosa magnezija povećava i unos kalcija tako da oba elementa konkuriraju.

Mangan
Mangan je od značaja organizmu u metabolizmu ugljičnih hidrata i drugim biokemijskim procesima. Važnu ulogu ima u razvoju kostura, hrskavica i sjemenih žlijezda. Kao protuigrač vanadiju ima usporavajući efekt na sintezu kolesterola, u izmjeni kolesterolskih tvari u tijelu. Sudjeluje u izmjeni željeza i bakra. Ukupna količina mangana u tijelu je oko 40 mg. Preporučana količina unosa je od 0,9 do 7 mg dnevno. Namirnice biljnog porijekla sadrže velike količine mangana.

Nedovoljan unos uvjetuje teške pojave gubitka, koje se mogu promatrati na životinjama. U glavne simptome ubrajaju se koštane promjene, uzetost (klonulost), smetnje kretanja, neurološke smetnje, sterilnost i reducirana tolerancija glukoze. Uz to se nalazi i smanjena aktivnost enzima, koji sadrže mangan kao kofaktor.
 

Selen
Od osobitog značaja je njegova funkcija zaštite od trovanja (nekroza jetre). Ljudsko tijelo sadrži oko 10-25 mg selena. On ima jako širok spektar djelovanja i može se nazvati jednom vrstom prirodne zaštitne tvari, koja se može usporediti s vitaminom E. Njegovo djelovanje prepoznatljivo je u zaštiti od srčanog infarkta, angine pektoris, reumato-artritičnih bolesti, smetnji provođenja živčanih impulsa i slabijeg imunološkog stanja.

Selen djeluje u kombinaciji s vitaminom E na stvaranju antitijela što je dokazano pokusima na kunićima. Imunološki odgovor se aktivira preko selena. Ovdje igra ulogu aktiviranja granulocitne fagocitoze i makrofaga.
Selen je kao selencistein, kofaktor glutation peroksidaze, jednog hvatača radikala, pospješuje reakciju otpuštanja kiselih radikala. Selen djeluje kod opterećenja teškim metalima; on može znatno reducirati mnoštvo otrova teških metala. Interesantno je da se količina selena kod istovremene prisutnosti vitamina E može znatno manje dozirati. Čini se da ovdje postoji multiplicirajući efekt. Dnevna potreba je oko 0,05 - 0,1 mg.

Cink
Posljednjih godina postalo je jasno da postoji uzajamno djelovanje između elementa cinka i imunološkog sustava. Kod manjka cinka uobičajene su smetnje imunoloških funkcija. To se može vidjeti kod starijih ljudi. Temeljem pokusa na životinjama i kod ljudi na jednoličnoj prehrani uočeno je da selektivni nedostatak cinka smanjuje veličinu timusa i funkciju T stanica i šteti imunom odgovoru. Supstitucijom s  cinkom često se otklanjaju smetnje imunoloških funkcija. U laboratorijskim pokusima male koncentracije cinka stimuliraju utjecaj na različite funkcionalne parametre imunih stanica, a previsoke koncentracije cinka su otrovne za ovu populaciju stanica.

Broj pripadajućih odgovora enzimskih djelovanja jako se različito navodi u literaturi. Tako kod magnezija funkcionira oko 300 enzimskih reakcija uz učešće cinka. Time on uzima važnu ulogu u celularnom i humoralnom imunitetu. Pri tome on ima osobitu zadaću u specifičnom imunom odgovoru i u nespecifičnim imunim mehanizmima što nijedan drugi element u tragu ne može.
U SAD je ispitivano djelovanje cinka kod zacjeljivanja rana. U udžbenicima za studente citirano je da bi u nastanku atopičnih ekcema i raznih vrsta alopecije moglo igrati ulogu smanjenje cinka u serumu pa bi njegovim dodatkom moglo doći do jasnog poboljšanja kliničke slike. Dalje značajnu ulogu ima cink na sposobnost rađanja.