Pojam "aromaterapija" uveo je francuski kemičar Rene Maurice Gattefosse je 1920. g., kada je napisao prvu tezu o aromaterapiji, nakon što si je uspješno zaliječio tešku opekotinu na ruci nastalu uslijed eksplozije kemikalija u laboratoriju. Naime, on je opečenu ruku uronio u posudu s lavandinim uljem. Nakon što se brzo i uspješno oporavio - zainteresirao se za djelovanje eteričnih ulja i tako je nastala moderna aromaterapija.

Sastav ulja pojedenih biljaka određuje se ne samo prema vrsti i staništu, već i po klimatskim, pedološkim i drugim karakteristikama okoliša, ali i po načinu izdvajanja eteričnog ulja iz biljke. Sam sastav je smjesa spojeva monoterpena, fenilpropana, seskviterpena i drugih sličnih spojeva

Za korištenje ulja koriste se sljedeći dijelovi biljke: cvjetovi, osušeni pupoljci, listovi, stabljike, trava, drveni dijelovi, kore, korijenje, biljne smole, lukovice, sjemenje i plodovi.

Eterična ulja akumuliraju se u specijaliziranim tkivima biljke koja sadrže uljne žlijezde. Što je više uljnih žlijezda u biljci to je ulje jeftinije i obratno. Na primjer 100 kg lavande sadrži gotovo 3 litre eteričnog ulja, dok 100 kg ružinih latica sadrži manje od pola litre eteričnog ulja

Primjena ulja treba biti ciljana. Put ulaska esencija ide preko kože, dišnog sustava.